Na bratske grobove ne stavljaju krstove I udovice nad njima ne plaču, Na njih neko bukete cvijeća donosi I vječni plamen pali. Ovdje je nekad zemlja otpor pružala, A sada su granitne ploče. Ovdje nijedne sudbine lične nema Sve sudbine su se u jednu slile. A u vječnom plamenu vidiš tenkovsku buktinju, Ruske kuće u plamenu, Smolensk u plamenu i Rajhstag u plamenu I vatreno srce vojnika. Na bratskim grobovima nema uplakanih udovica, Ovamo dolaze ljudi tvrdi. Na bratske grobove ne stavljaju krstove, Ali zar lakše zbog toga?
© ?. Prevod, 1974