Po našem mišljenju, nismo ispili puno, Ne lažem, bogami. Reci, Serjoga! A kad ne bi votka bila izrađena od piljevine, Šta bi nam bilo od pet boca! ...Drugu bocu smo pili kraj tezge u kutku, Ali to je bio tek početak... Zatim u gradskom vrtu, gdje su "gljivice" za djecu, A zatim... Ne sjećam se jer sam došao do točke. I jasno je: pio sam pravo iz boce, umoran i gladan, Ali sam bio kao staklo, oči su mi bile kao od stakla A kad policijski auto je došao po nas, Tad ispili smo već 700 ml vodke na njušku! Doduše, prisilno privukli smo trećeg učesnika, Pa to je bila naša greška - tu smo bili suviše uporni. A ono što smo razbili njemu naočale, To porto vinom smo pogoršali. Prvi muškarac nam je rekao: Smirite se, Nemojte bijesno se ponašati i se raziđite! Na "da se raziđem", ja sam odmah pristao, I onda sam se ubrzao i počeo sam ludovati. Ali ako sam psovao nekog, onda kaznite me strogo! Ali to je skoro nemoguće! Reci, Serjoga I pao sam s nogu sve zbog pomračenja svijesti, Vrištao sam ne od tuge već od otupjelosti. ...Sad dopustite mi reći par riječi bez protokola. Kako li nas uči obitelj i škola? Da život kaznit će nas strogo. Zar ne? Tu slažemo se. Reci, Serjoga! Pa on se probudit će ujutro i tad naravno reći će: Neka život nas osudit će, neka život nas kaznit će! Onda oslobodite nas, tad i vama bit će lakše: I zašto treba da se trudite, kad život nas osudit će! Ne skrenite pažnju na to što Serjoža sve kima, On sve shvaća i razumije sve! A to što on šuti, pa to je od uzbuđenja, Od saznavanja istine i od porasta jasnosti razuma. Ne zaključajte nas, ljudi, jer doma djeca plaču, On mora ići u Himki, a ja moram u Medvedki... Pa, svejedno je: autobusi ne idu, Metro je zatvoren, taksi nas ne vozi. Ipak lijepo je da imamo ovdje poštovanje: Gle, dovoze nas ovdje, Serjoža, gle, daju sjesti! Probudit će nas ujutro ne pjevanje pijetla, već Narednik nas probudit će, kao da smo dobri ljudi! Zatim oni nas ispratit će skoro uz orkestar, Zadržao sam rubalj, Sergej, izliječit ćemo mamurluk. Pa ipak, brate, težak je naš put! Eh, jadniče! Ajde spavaj, Serjoga...
© Sergey Barsiscev. Prijevod, 2014