Udarac, udarac, još udarac,
opet udarac i evo
Boris Budkejev (tim Krasnodar)
obavlja aperkat,

Evo u kutu me je pritisnuo,
jedva sam se izvukao,
Evo aperkat, ležim na podu
i osjećam se loše.

I mislio je Budkejev, lomeći mi čeljust:
"I živjeti je lijepo, i život je lijep!"

Na broj "sedam" još ležim,
ridaju zemljaci.
Ustajem, ronim, isklizavam
i dobijam poene.

To nije istina da čuvam
snage za kraj -
Od djetinjstva ne mogu
tući čovjeka po licu.

Ali mislio je Budkejev, lomeći mi rebra:
"I živjeti je lijepo, i život je lijep!"

Na tribinama zviždanje i urlik:
Tuci ga, kukavica je!
Budkejev ulazi u blisku bitku,
a ja težim ka konopcima.

Ali on je uspio - sibirski
čovjek, tvrdoglavi su.
I rekao sam mu: "Čudače!
Umorio si se već, odmori se!"

Ali on nije čuo, a mislio je, duboko dišeći,
"I živjeti je lijepo, i život je lijep!"

A on sve tuče, snažan je vrag!
Vidim, bit će nevolja.
Jer boks nije tučnjava, to je sport
za hrabre ljude i td.

Evo tukao je još jedan, dva, tri
puta i izgubio snage.
Pa ruku mi je dignuo sudac onu,
kojom nisam tukao.

Boris je ležao i mislio da je život lijep...
Za nekog je lijep, a za nekog drugog nije nimalo.