Ja vam ne lažem ni kapi, ljudi moji,
Ali tu je infleksija i paradoks:
Nekoga za Papu u Rimu biraju,
Nekog drugog zaključaju u tijesnoj ćeliji.

Tamo sva su mjesta zauzeli sumnjivi tipovi
I sjede tiho, nadajući se sretnom događaju.
A u međuvremenu, širom cijele poštene Italije
Za Papu kandidat nije bio pronađen.

Žao mi je da su me uhapsili tada,
A ja bih ispio čašu i odmah za Vatikan!

Crkvenjaci su usta otvorili,
Oklijevao je malo Vatikan.
Tada smo im stavili za Papu svog čovjeka -
Od naših, od Poljaka1, od Slavena.

Boravim u pritvoru u gradu Narofominsk.
Kad bi znala ti, rušeći moj život,
Da bih mogao postati Papa u Rimu,
A Majka Rimska bi postala tad naravno ti!

Žao mi je da su me uhapsili tada,
A ja bih ispio čašu i odmah za Vatikan!

Bez obzira da imaš li vlast ili novac ili Krunu,
Sudbina baca ljude poput mačića;
Ali kako smo propustiti prijestolje iranskog Šaha2?!
Potomci neće nam to oprostiti!

Šah je iskazao potpunu nesposobnost -
Tada bi nam trebalo njega zamijeniti!
Gdje je zamjena? Ma svaki je drugi u Turkmeniji -
Ajatolah, čak i Homeini3.

Cijeli život udaram rogovima po kapiji kao ovan -
A ja bih uzeo Kuran i odmah u Teheran!

Svugdje, u Americi, u Aziji ili u Europi,
Jedan vođa je bolestan, a drugi može iznenada umrijeti...
Evo smo mjesto Golde Meir4 propustili
A tamo četvrtina ljudi su bivši naši sunarodnici.

 
 
 
 

 
 

Kod nas plove niz Volgu ili Kamu
Talentirani ljudi, i svatko od njih ima mač i ogrtač.
Ruslan Halilov, moj drug iz zatvorske ćelije,
Takav je da mu Mao-Ce-Tung nije ni do koljena!