U žutoj vreloj Africi, U središnjem joj dijelu, Odjednom izvan reda se dogodila nesreća. Slon je rekao, ne shvativši: - Izgleda da će biti opći potop! Sve je bilo tako: jedan Žirafa Zaljubio se u Antilopu. Tad su digli graja i lavež, I samo stara je Papiga Viknula glasno iz granja: - Žirafa je velik - on zna bolje! - Nevažno je da ima ona rogova! - Vikao je Žirafa zaljubljeno. - Sad u našoj fauni Jednaki su svi do jednoga! Ako sva mi rodbina Neće biti zadovoljna, Nemojte mi zamjeriti - Otići ću tad od stada! Tad su digli graja i lavež, I samo stara je Papiga Viknula glasno iz granja: - Žirafa je velik - on zna bolje! Tati Antilope Kog vraga je potreban takav zet? Svejedno mu je, jel’ to šija, ili vrat, bez razlike. A Žirafa kaže za svog punca: - Jeste li vidjeli onog budalu? - I otišli su živjeti kod bizona Žirafa i Antilopa. Tad su digli graja i lavež, I samo stara je Papiga Viknula glasno iz granja: - Žirafa je velik - on zna bolje! U žutoj vreloj Africi Nema više idile, Plače stari Žirafa sa ženom, Liju suze krokodilski. Ali sad nema pomoći nesreći - Jer nema više zakona i reda, Kći Žirafova Udala se za Bizona. I nek’ Žirafa nije bio u pravu, Ali Žirafa nije kriv, A kriv je onaj tko viknuo iz granja: - Žirafa je velik - on zna bolje!
© Sergey Barsiscev. Prijevod, 2014