Led je i gore i dolje, između ja se patim.
Da li vrh probit treba ili da probušim dno?
Naravno, isplivat treba, ne gubit nadu, al’ zatim
iščekivanje vize čeka me - samo to.
Led iznad mene - da krepaš od muke to me snađe!
Sav sam u znoju kao orač što plugom rije.
Vratit ću ti se kao u onim pjesmama lađe,
pamteći sve, čak i svoje pjesme od prije.
Nije mi još ni pol vijeka - četrdeset i nešto brojim.
12 godina Živ sam, Bog me čuva i ti s Njim.
Imam što pjevat kad nađem pred Svevišnjim se svojim,
imam se čime opravdat pred Njim.
|