Naprežem se svom snagom, u svakoj žili,
ali i danas - kao i jučer, neki
okružili su mene. Opkolili!
Radosno me gone prema čeki.

Sređuju svoje dvocjevke iza jela
lovci u sjeni i skriveni. Lete
vukovi naglavce preko snijega bijela,
jer postali su žive mete.

Lov je na vukove. Lov je i traje!
Na sive grabežljivce - stare, a i na svako štene.
Goniči viču i paščad da ti se povraća laje.
Na snijegu krv i mrlje od zastavica crvene.

Nepoštena ta igra za vukove je, samo
lovcima koristi, svaki sigurnu ima ruku!
Ogradili su slobodu zastavicama tamo
i sada s pouzdanjem i s preciznošću tuku.

Ne može vuk narušiti tradiciju prijeku.
U djetinjstvu, valjda, mi slijepi štenci prije,
vučicu sisali smo mi vučja djeca, u mlijeku
upili da »Iza zastavica dopušteno nije!«

I gle, na vukove je sad lov. I traje.
Na sive grabežljivce - stare, a i na svako štene.
Goniči viču i paščad da ti se povraća laje.
Na snijegu krv i mrlje od zastavica crvene.

Brze su naše čeljusti i noge.
Zbog čega, vođo, odgovor nam daj,
mi umorni od hajki, pred cijevi jurimo mnoge
i ne pokušavamo preskočit zabran taj?!

Ne smije, ne može drukčije, vuk to zna.
I moje vrijeme kraju sve je bliže.
Onaj kojem sam namijenjen ja,
osmjehnuo se - pušku diže.

Lov je na vukove. Lov je i traje!
Na sive grabežljivce - stare, a i na svako štene.
Goniči viču i paščad da ti se povraća laje.
Na snijegu krv i mrlje od zastavica crvene.

Ali odlučio sam se ja za neposluh!
Ostavih zastavice - žeđ za životom rudi!
Radosno iza svojih leđa čuh
zapanjene uzvike ljudi.

Naprežem se svom snagom, u svakoj žili,
al’ danas - nije ko jučer, uz istu buku
Okružili su mene! Opkolili!
Al’ lovci praznih ostali su ruku!

Lov je na vukove. Lov je i traje!
Na sive grabežljivce - stare, aina svako štene!
Goniči viču i paščad da ti se povraća laje.
Na snijegu krv i mrlje od zastavica crvene.