Ako si negdje u mukloj, nemirnoj noći
spotaknuo se i rubom hodao u taj čas -
ne taji to, ne šuti, viči, ja moći
čut ću i prepoznati tvoj glas.

Ranjen u grudi možda u zreloj raži ležiš tu?
Izdrži - ja stižem, noge umorit mi se neće.
Vratit ćemo se tamo gdje trave i zrak liječe,
Samo ti umrijet nemoj, krv nemoj izgubit svu.

Ako na konju jašeš, dojaši, dođi k meni -
tvoj riđan pronaći će put u krajeve te
u kojim izbijaju uvijek izvori živi, studeni,
i oni će iscijelit rane tvoje sve.

Gdje si - u zatvoru, druže, ili na dugom putu,
na kojem sad raskrižju ili raskršću si baš?!
Možda si umoran, shrvan, u nekom zalutao kutu
i ne možeš put natrag naći i ne znaš?...

Potoci ispod snijega potpuno čisti svi su,
ne možeš ljepše od njih naći ni zamisliti.
Grmovi, cvijeće, stabla ničiji ondje nisu,
moraš poželjet samo i oni naši će biti.

Ako s mukom hodaš do koljena u blatnoj jaruzi
i bos po kamenju oštrom gdje hladna voda se lije,
u prašini, opaljen ognjem, a dim te i vjetar bije,
kakav god da si, dođi, dovući se, dopuzi.