Brodovi stanu pa svaki tad svojim smjerom krene,
al’ vraćaju se oni iz uragana.
Ni pola godine neće proći - i eto mene,
da zatim opet odem na pola godine dana.

Osim najboljih prijatelja, vraćaju se svi,
osim najvoljenijih žena, odanih strasno.
Svi se vraćaju - osim tih što su nam potrebni.
Ne vjerujem ja sudbini, a sebi - još manje, jasno.

Ali ja vjerovat želim da to nije tako -
da će moda spaljivanja brodova postati strana.
Ja ću se vratiti - pun prijatelja i snova, dakako...
Ja ću, dakako, zapjevati - neće proći ni pola godine dana.