Bijaše u početku riječ tuge i sjete, u muci stvaralaštva planet se rađati stao - golemi kidahu se komadi što u ništa lete i svaki od njih negdje otok je postajao. I, lutajući svijetom bez tereta i zastava, kroz milijune epoha i vjekova i ljeta, mijenjao oblik je otok, pustinjak, skitnica prava, ali sačuvao narav i duh je kontinenta. Bijaše u početku riječ ali kraj dođe i njima, već su mornari Zemlju nastanjivati stali - i preko mostova brodskih jurili k otocima kojim zbog naivnosti naziv su lađa dali. Al’ stisak obale čvrst je - zar čvršći biti može - otoci će se vratit zasigurno svi, posebna pravila morska vladaju tu najstrože, čuva se na njima čast kontinenta i zakoni. Hoće li znanost oprostit tu poredbu nam jetku, slobodu shvaćanja onog što teorije zbore? al’ ako je na Zemlji riječ bila u početku, onda je zasigurno ta riječ bila - »more«.        
© Luko Paljetak. Prijevod, 2020