Zgorjeli mostovi su, gazovi produbljeni
i tijesno je - samo lubanje se vide,
i ulazi i izlazi su svi zatvoreni
i put je jedan - tuda kuda gomila ide.

I poput para konja, naviklih teglit u dvoje,
jasno dokazavši da je svijet tijesan posvema,
gomila se vrti u krugu zatvoren što je...
A velik je to krug i putokaza nema.

Curi na kiši ostavljena paleta ona,
nadiru galopi u polonezu laku,
nema mirisa, boja, ritma i nema tona,
i nestao je kisik u zraku.

Bezumlje ili nadahnuće ma čije
prekinuti tu vrtnju neće.
Ali zar vječno to kretanje nije,
taj beskonačni put što naprijed se kreće?