Štakore sanjam, surle, đavole vrsta svih.
Stenjuc i psujuc gonim ih sa svih strana,
al’ vinotoču vidim umjesto njih -
on šapće: »Postoji izlaz - na kraju dana
vina! I ta će gužva prestat,
utvare i u srcu i pretkljetki bol sva
popustit i rastopit oklop će se i nestat.«
Ja - opet ja sam, opet vjerujte mi - ja
tražim malo u zamjenu za besmrtnost bez cijene -
širok put, konja i družbu pravu,
pokorno molim, spuštajući glavu,
onoga dana kada otpustite mene -
ne plačite za mnom u ime Milosrđa!

* * *
Fausta štujem li ili Doriana Graya, da,
al’ dušu đavlu, neću nikada dati, ne!
Zašto su počele mi gatati Ciganke?
Točno su prorekle dan kad smrt me zateć’ može...
Zadrži za sebe Ti taj datum, Bože -
u kalendaru svome Ti ne bilježi ga,
il’ ga u zadnji trenutak izmijeni,
da ne moram čekat, da vrane ne počnu letjet kružno
i da janjci ne bleje tužno,
da ne čuje se hihot ljudi u sjeni,
o, Bože, sačuvaj me od svih tih ljudi zlenih,
što prije, jer su dušu meni jednim mahom
ispunili oni sumnjama i strahom.