Da ne bude tragova - svugdje pomeli su sve.
Psujte, sramotite me i ogovarajte!
Moj cilj je - horizont, a traka - rub zemlje te,
ja prvi moram bit na horizontu, znajte.

Nisu svi s uvjetima oklade bili u slozi,
i nerado ruke presijecali su tamo.
Uvjet je takav - da se autocestom vozi,
bez skretanja, autocestom samo.

Na osovinu milje namotavam vrijedno
i s dalekovodom vozim usporedno.
Al’ pred motorom javlja svakog se trena
čas crna mačka, čas nešto crno, ko sjena.

Klipove će mi stalno podmetat, mogu reći,
pretpostavljam čime i kako prevarit me žele,
i znam gdje će bijeg mi podsmjehujuć’ se sjeći
i gdje će zategnut sajlu preko ceste cijele.

Ali kod ovih brzina ja kazaljke žežem,
kamenčići ko metak brzi svi su,
i ja grozničavo volan u rukama stežem -
moram stići dok zasun još povukli nisu!

Na osovinu milje namotavam vrijedno
i s dalekovodom vozim usporedno.
Matice stežu. Moram brže ići!
Jer baš će u visini mog vrata sajlu dići.

I tali se asfalt, vriju protektori kruti.
Zbog blizine svršetka želudac mi trne.
Golim prsima kidam ja konop zategnuti.
Živ sam! Skinite poveze crne.

Tko me prisilio da sam toj okrutnoj okladi sklon -
podlaci u prepirkama i raspravama niskim.
Hazard me opija, ali što god mi govorio on,
ja kočim uvijek na okukama skliskim!

Na osovinu milje namotavam ja, znajte -
za inat, konopu, sajli, strujnim žicama svim.
Vi samo gubitnike urazumiti dajte,
kada na horizontu ja se pojavim.

Moj cilj - horizont - dalek je kao i prije,
traku presjeko nisam, ali sa sajlom svrših ja.
Vratnu mi kralježnicu konop presjeko nije,
al’ pucaju mi iz grmlja po kotačima.

Nije me naveo novac da pridružim se njima,
moliše: - to ne propusti, rijetka je prilika ta!
Doznaj da l’ granica negdje na kraju svijeta ima
i da l’ se horizont proširiti da.

Na osovinu milje namotavam ja, znaj.
Ne dam da metkom kotač probiju mi s boka.
Ali otkazuju mi kočnice.
Kraj! Ja mimo horizonta prolijećem u tren oka.