Pjesnicima i drugim, ali više pjesnicima
Tko život je skončao tragično - taj pravi pjesnik jest,
a ako je to i u pravi čas učinio - on pjesnik je po pravu.
Jedan je krenuo prema pištolju na brojci 26,
a drugi je u hotelu Angleterre - u omču stavio glavu.

A Krist u trideset i trećoj... (On pjesnik je bio, govorio puku:
- Ne ubij! A ubiješ li - nećeš se skrit, uzmi na znanje).
Ali - da ne bi nešto učinio, čavlima mu probiše ruku,
da ne bi pisao i da mislio bi manje.

Na brojci 37 zaboravljam odjednom na mamurluk svoj.
Evo i sada kao da neki mraz me stego:
Puškin je namjestio dvoboj na brojci toj,
a Majakovski na cijev je sljepoočicama lego.

Zastanimo na brojci 37. Okrutan Bog je to -
oštro je postavio pitanje: ili - ili.
Otišli na toj su brojci i Byron i Rimbaud,
a današnji nekako su izvukli se bili.

Dvoboja nije bilo, ili odgodilo to se,
a u tridest i trećoj razapeše ga, ne jako.
A u trideset i sedmoj - ne krv, kakva krv - nego i sijede kose
sljepoočice mu isprljaše, ne mnogo, dakako.

Tući se nemate petlje? Srce vam već je odavno u peti?!
Polako, psihopati i vi što suze vas guše!
Po oštrici noža idu petama poeti
i do krvi sijeku svoje bose duše.

»Dugovrato« je na kraju postalo kratko »o«.
Skratiti pjesnika, zaključak je jasan.
I zarit u nj nož - al’ on sretan visi na oštrici, gle to,
zaklan je zato što je bio preopasan.

Zagovornici kobnih datuma i brojki, ja žalim vas!
Kao haremske konkubine patite od treme:
produžio životni vijek se i pjesnika, smrtni su čas
odložili, možda, za neko vrijeme.