Posvećeno evpatorijskom desantu
Za nama ostali su padovi, zalasci, velim,
da možemo bar malo, bar malo zrakom kružit!
Zelene beretke naše, vjerovati ja želim,
da zoru dočekamo priliku će nam pružit.

Danas pred svim su nam rekli: Herojski umrite tamo!
Nastojat ćemo - dobro! Što će bit teško je znati.
Ja tuđe cigarete pušeći pomislih samo:
Svak kako zna - meni najvažnije je zoru dočekati.

Posebna satnija - to je mineru čast posebna vrlo.
Ne skačite mi na leđa s nožem iz grmlja rijetka,
uzalud trudite se - čak i s presječenim grlom
ja ću još vidjeti zoru prije svršetka.

Prođosmo zaleđem, suzdržavajući se zaklat ih snene,
i prorezanu žicu spazih, i prolaz se stvori -
još neiskusan, zelen al’ mudar suncokret iznad mene
već je okrenuo svoju glavicu prema zori.

Za našim su leđima u šest i trideset ostali - znam -
ne samo padovi, zalasci nego i uzlet i zora.
Škripeći zubima čistim ja dvije gole žice sam -
zoru vidio nisam, al’ shvatih: još malo i svanut mora.

Satnija prorijeđena kreće natrag k nama.
Što bješe - nije važno, raznesena je tvrđava, znate.
Želim vjerovat da će naš prljavi posao vama
priliku pružit da zoru besplatno dočekate.