U neutralne vode
te uranjamo mi sad.
Čak cijele godine
fućka nam se za sve,
a otkriju li nas -
sonar će u taj čas
zavriskat naš jad.

Spasite naše duše!
Gubimo svijest jer nas guši.
Spasite naše duše,
požurite k nama amo!
Čujte nas na kopnu tamo -
naš SOS sve je gluši,
u duši užas se stvara,
napol’ je para...

Aorta puca široka,
izronit - ne, o tom ni čut!
Gore s lijevog boka,
gore s desnog boka,
gore ravno pred nama
rogata smrt nam je sama
zapriječila put.

Spasite naše duše!
Gubimo svijest jer nas guši.
Spasite naše duše,
požurite k nama amo!
Čujte nas na kopnu tamo -
naš SOS sve je gluši,
u duši užas se stvara,
napol’ je para...

Al’ tu smo slobodni - ovo
je naš svijet sretan!
Što, zar poludjesmo dolje -
izronit u minsko polje?!
- No, bez panike svi!
Nasukat ćemo se mi! -
reko je kapetan.

Spasite naše duše!
Gubimo svijest jer nas guši.
Spasite naše duše,
požurite k nama amo!
Čujte nas na kopnu tamo -
naš SOS sve je gluši,
u duši užas se stvara,
napol’ je para...

Izronit ćemo kad svane -
to zapovijedi je glas.
Bolje je poginuti u cvijetu
mladosti, kad dan grane.
Neoznačen je naš put posvema,
a ovdje zraka... nema... Nema!...
Ali, pamtite nas!

Spasite naše duše!
Gubimo svijest jer nas guši.
Spasite naše duše!
Požurite k nama amo!
Čujte nas na kopnu tamo -
naš SOS sve je gluši,
u duši užas se stvara,
napo!’ je para...

Eto, izronismo sada,
al’ izlaz nam se ne da!
U dok sad jurimo mi,
živci su napeti svi.
Tu kraj je našeg jada,
početak i kraj muci -
hrlimo mi prema luci
umjesto torpeda!

Spasite naše duše!
Gubimo svijest jer nas guši.
Spasite naše duše,
požurite k nama amo!
Čujte nas na kopnu tamo -
naš SOS sve je gluši,
u duši užas se stvara,
napol’ je para...