Na skupnim grobnicama nema križa ni svijeća
ni udovice koja na njima žali,
tek nepoznat netko donosi kite cvijeća
i vječni plamen pali.

Ta zemlja propinjala nekoć se posvema,
a danas - granitne ploče su tamo.
Ni jedne osobne sudbine tu nema -
sve su se stopile u jednu samo.

U Vječnoj vatri se vidi gorućeg tenka trag,
plamtećih ruskih kuća slika,
Smolensk u ognju i u ognju Reichstag,
plameno srce vojnika.

Kraj skupnih grobnica nema plačnih udovica - zaći
tu znaju tek ljudi snažni jako.
Križeva nećeš na skupnim grobnicama naći,
al’ je li lakše tako?