Nije vam ovo ravnica - drukčija klima je tu.
Lavine jedna za drugom ovdje se valjaju.
I za odronom ovdje drugi odron plazi.
Skrenuti, klisuru zaobići možeš ti -
ali put mnogo teži odabiremo mi,
opasan, sličan vojničkoj stazi.

Taj tko tu nije bio ili riskirao prije -
taj pak samog sebe iskušavao nije;
nek stoji u nizini i zvijezde s neba stresa.
Dolje, koliko god se trudio, nikad bome
vidjeti neće moći u sretnom životu svome
ni desetinu takvih ljepota i čudesa.

Nema grimiznih ruža, nit tužna vrpca se vije,
i nalik na spomenik nije
onaj kamen što takav spokoj ti je dao.
Nalik na Vječni oganj po danu blista
vrhunac pun leda smaragdna, čista,
na koji još nisi svojom nogom stao.

I neka kažu - da, neka kažu što hoće sve!
Ali uzalud ovdje - nitko ne gine;
bolje nego da votka il’ gripa ima te sredit.
Doći će neki drugi koji će komfor svoj
zamijenit rizikom i uz silan trud i znoj,
put kojim ti prošao nisi, oni će slijedit.

Stijene su okomite - i zato, pazi!
Ne uzdaj se u sreću, oprezno gazi.
U gorama siguran nije ni led ni hrid ni kam.
U snagu ruku mi se pouzdavamo samo,
u ruku prijatelja i klinove zabijene tamo,
i molimo da izdrži sigurnosni konop nam.

Mi dubemo stube. Natrag ni koraka!
I od naprezanja drhte koljena jaka,
i srce je spremno pobjeći iz grudi.
Sav je svijet na dlanu - ti sretan šutiš
i samo malo zavist prema onima slutiš,
drugima - kojim vrh se tek nudi.