Led zdola e led zgora e ja unutra patim... Mam sfunat zgora o zbužat zdola... Mam jiskodit vana e ne zgubit sperandzu E rabit još, čekajuč permesa nove... Led zgora men ča sa razbit sve skupa... S mojime potom, kana jena kafun na njivu Ču sa vrnit di s’ti, kana nave do mojihi kandzuni Ču sa arkordat sekoliko, pur poezije stare... Jimam manje do polovcu sekuja e veče do kvaranda godišt E do jene dudzine ka živim hvala teb e hvala Bogu... E ču jimat za kandat ja, napri Boga E ču jimat do što za skuzat napri njega...
© Nicola Gliosca. Translation, 2016